Bonusi za bankare trebali bi odražavati rezultate tvrtki a
otpremnine ne smiju nagrađivati neuspjeh, pokazuje "neobvezujući nacrt"
smjernica koji se Europska komisija sprema usvojiti ovog tjedna.
Bruxelles bi trebao usvojiti smjernice 29. travnja i njima pokazati da je izvukao pouku iz financijske
krize koja je izazvala bijes u nekoliko članica EU, gdje su bankari
primili velikodušne otpremnine usprkos tome što su njihove banke
preživjele isključivo zahvaljujući državnoj pomoći.
Dva paketa smjernica, formalno uobličenih u preporuke, nemaju
obvezujući karakter za članice i slične su se inicijative u prošlosti
uglavnom rasplinjavale bez ikakvih konkretnih rezultata.
'Iako
nisu bile glavni uzrok financijske krize koja je buknula u 2007. i
2008., mnogi se slažu da su neprimjerene nagrade u industriji financijskih
usluga bile jedan od poticaja za prekomjerno prihvaćanje rizika, te su
time pridonijele značajnim gubicima velikih financijskih tvrtki', stoji
u smjernicama koje je agencija Reuters dobila na uvid.
Iako je bilo zahtjeva da Komisija uobliči prijedlog obvezujućih
propisa, njezini dužnosnici sumnjaju da EU ima pravne ovlasti za
regulativu na području koje se smatra zabranom zemalja-članica.
Povjerenik EU za unutarnje tržište Charlie McCreevy sprema se
predložiti da se supervizorima dodijele nove ovlasti, kako bi od banaka
mogli tražiti da stave na stranu više novca ako njihove politike
isplate plaća potiču bankare na jako rizično ponašanje.
Smjernice se odnose na sve financijske tvrtke koje imaju registrirani ured ili sjedište u nekoj od članica Europske unije.
Njemačka je već poduzela određene mjere kako bi ograničila plaće
uprave a Francuska razmatra mogućnost da slijedi njezin primjer.
Suočene s bijesom javnosti, i same su banke počele mijenjati politiku
isplate nagrada.
Među glavnim elementima smjernica ističe se zahtjev bankama
da u okviru politike isplate plaća odrede plafon za varijabilnu
komponentu točno određenim postotkom ukupne plaće. Nadalje, banke bi
trebale biti u poziciji da u cijelosti i djelomično uskrate bonus ako
menadžeri ne ispunjavaju kriterije vezane za rezultate poslovanja.
Sugerira se i da bi banke
trebale ukinuti bonuse ako se nađu u ozbiljnim problemima, odnosno da
bi veliki dio bonusa trebao biti odgođen, uz definiran minimalni period
odgode. Visina otpremnine trebala bi biti uvjetovana postignutim
rezultatima u duljem vremenskom razdoblju, pri čemu se ne bi smio
nagrađivati neuspjeh.
Bankare bi se također moglo prisiliti da vrate bonuse, isplaćene na osnovi rezultata koji su se naknadno pokazali netočnima.
Drugi paket smjernica odnosi se na bonuse za direktore kompanija čije su dionice
izlistane na burzi. Njime se zapravo pooštravaju smjernice iz 2004.
koje su gotovo sve članice EU ignorirale. Dopunjenim se smjernicama
tako ističe da bi plaća direktora trebala promovirati dugoročnu
održivost kompanije.
Nagrade u obliku opcija na kupnju dionica trebale bi uključivati zabranu njihove prodaje u razdoblju od najmanje tri godine