Kao post festum golemog financijskog paketa od 750 milijardi eura koji
je EU u noći sa 9. na 10. svibnja odobrila kao nužnu pomoć za
financijsku krizu koja najjače pogađa Grčku, francuski tjednik Nouvel
Observateur ispituje poziciju održivosti eura u investigavnom članku
'Treba li spaliti euro?'.
U slikovitom jeziku francuskih medija, situacija je predstavljena
sljedećim riječima: paket će vjerojatno dezinficirati ranu, no da bi se
rana posve zaliječila, europski politički vođe morat će odsad
zajednički koordinirati ekonomsku politiku. Grčki slučaj, koji se naziva čirom (iako čini samo tri posto bruto
domaćeg proizvoda eurozone) prerastao je u sepsu alarmantnih razmjera.
Stoga, na početno pitanje valja li spaliti euro, odgovor je i dalje ne,
ali samo pitanje ni u kom slučaju više nije tabu. Javni je deficit
narastao, stavke ugovora iz Maastrichta više nisu aktualne (javni dug
manji od 60 posto BDP-a, prekoračenje deficita manje od tri posto), a
prekršen je Pakt o stabilnosti. 'U ovoj situaciji, ili će se vlade
eurozone složiti oko zajedničkog ekonomskog upravljanja ili će se euro
raspasti', tvrdi francuski političar Jean Peyrelevade.
PRO ET CONTRA
Manjak solidarnosti među članicama eurozone idealan je teren, kako
opetovano naglašava Nouvel Obs, za jačanje utjecaja tzv. euroskeptika,
posebice u anglosaksonskom svijetu. No osim nobelovaca Paula Krugmana i Josepha Stiglitza koji u američkom
tisku vehementno napadaju euro, tu su i europski ekonomisti, koje se
naziva anti-euro ideolozima. Ideološke razmirice bitne su najviše u smislu u kojem utječu na pojačani oprez investitora i slabije kolanje svježeg kapitala. Euro skeptici čak i traže izlazak Grčke iz eurozone tvrdeći da paket
mjera nije dovoljan da riješi dubinske probleme grčke ekonomije. Prema
njima, postoje dvije zone eura, kompetitivna i izvozna (Njemačka,
Francuska) te konzumeristička tzv. 'club Med' zona (Grčka, Italija,
Španjolska, Portugal).
NOVI STARI DISKURS
Zanimljivo je
primijetiti kako je monetarna kriza vratila nazad i izvjestan tip
eurocentričnog diskursa: Grčku i Portugal se bez puno oklijevanja i u
niz prilika naziva 'najslabijim karikama eurozone', 'najlošijim đacima'
i 'euro bolesnicima', zemljama u kojima je korupcija 'nacionalni
sport'. Spominje se i najveći strah Francuske i Njemačke, koje bi
eventualno morale prepustiti dio suverenosti svoje ekonomske politike,
što se u slučaju južnih nacija eurozone ne smatra argumentom. Zatim,
mogu se pronaći sljedeći samouvjereni citati, 'ako se Francuska nađe
ozbiljno napadnuta, neće više biti eurozone'. Ilustrativni su i navodi
tjednika 'Focus Money' koji govori o sjevernoj monetarnoj uniji
Njemačke, Francuske, zemalja Beneluksa, Austrije, Finske, a ostale
zemlje Unije imale bi se zadovoljiti light inačicom eura.Zanimljivo je
primijetiti kako je monetarna kriza vratila nazad i izvjestan tip
eurocentričnog diskursa: Grčku i Portugal se bez puno oklijevanja i u
niz prilika naziva 'najslabijim karikama eurozone', 'najlošijim đacima'
i 'euro bolesnicima', zemljama u kojima je korupcija 'nacionalni
sport'. Spominje se i najveći strah Francuske i Njemačke, koje bi
eventualno morale prepustiti dio suverenosti svoje ekonomske politike,
što se u slučaju južnih nacija eurozone ne smatra argumentom. Zatim,
mogu se pronaći sljedeći samouvjereni citati, 'ako se Francuska nađe
ozbiljno napadnuta, neće više biti eurozone'. Ilustrativni su i navodi
tjednika 'Focus Money' koji govori o sjevernoj monetarnoj uniji
Njemačke, Francuske, zemalja Beneluksa, Austrije, Finske, a ostale
zemlje Unije imale bi se zadovoljiti light inačicom eura.
FRANCUZI ODAVNA NESKLONI EURU
Merkel i Sarkozy
Među argumentima zagovornika eura navodi se da je euro dozvolio
europskim tvrtkama da nesmetano izađu na jedinstveno tržište i tako
ojačao njihovu kompetitivnost. Jean-Pierre Jouyet jasno tvrdi: 'Bez
eura, kriza iz 2008. dovela bi direktno do propasti banaka i sustava
protekcionizma... scenarij koji jasno podsjeća na 1929. godinu.'
Francuzi, primjerice, nisu nikad bili osobito skloni euru. Prema
anketama Financial Timesa, 62 posto populacije smatra da euro negativno
utječe na svakodnevni život, 55 posto drži da ima negativan utjecaj ne
ekonomiju. Stvarna procjena stanja govori sljedeće: potrebe dnevne
potrošnje su uistinu narasle (famozna baguette tako je narasla od 0,65
do 0,80 eura), a troškovi poput plina i struje nisu rasli.
Rast eura u odnosu na dolar oslabio je kompetitivnost eurozone. Problem
je opet bio u manjku jasne strategije. Yvon Jacob, predsjednik Grupe
industrijskih federacija, tvrdi: 'Dopustili smo da dolar i juan oslabe,
jer ne postoji nijedno europsko tijelo koje može suvereno raspravljati
s američkim i kineskim vlastima.'
Jedini argument u kojem se pro i anti euro zagovornici slažu jest
porazni efekt anestetika. 'Najveća mana eura jest u tome što je bio
toliko zaštitnički... što je dozvolio državama da rade što god hoće s
javnim financijama.'
SPAS EURA
Da bi se izbjegao pad euro aviona, potreban je pilot koji na
raspolaganju ima pouzdane instrumente. Nužno je stvoriti ekonomski
federalizam, koordiniranu ekonomsku i fiskalnu politiku. No kako? Mnogi
pozivaju na stvaranje zajedničkog fonda, koji će moći spasiti državne
dugove, ali i sankcionirati prijestupnike. Pitanje je sada hoće li
europski vođe, kronično lišeni karizme, prihvatiti ono što su već niz
puta odbili napraviti.